Juna 2017. godine. Nakon 20 godina života u Novom Sadu, konačno kupujem svoj stan. Srećna, presrećna dogovorila ekipu da u našoj kafani na Ribljoj pijaci popijemo, jer se valja, da krov ne curi i kako to već ide. U celoj toj euforiji zvoni telefon, mama.
-“Ćao, stigli su tati nalazi. Da, ima rak”.
Trenutak kasnije, ne čujem je više, jer plače, plačem i ja i držim onu olovku u ruci gde treba da bacim potpis i ovekovečim ovaj sveti trenutak dobijanja sopstvene novosadske adrese.
Dolazim u našu kafanu, društvo već krenulo bez mene. S vrata već plačem, krećem da pijem, a i oni udariše zaokret od 180 stepeni, od sreće ka tuzi, ali je naše, kako god okreneš.
Od hiljadu reči koji su mi tada rekli čula sam samo jednu:
“Niko ne zna šta sutra donosi, videćeš, biće bolje”.
To mi je rekao i moj otac. I bio je u pravu.
Vedrog duha i osmeha, otišao je na sve preglede i na četiri operacije.
Vratio se, sledilo je zračenje i to u Novom Sadu. Pitam ga:
“Tata, kako ćeš toliko često putovati iz Kljajićeva za Novi Sad?”
“Bože dete, pa ja ću sam sebe voziti. Ne može mene niko stići pa ni bolest. Bolest neka tera svoje, ja ću svoje, pa ko pobedi.”
I tako i bi.
Bolest je terala svoje, moj otac svoje, a ta tvrdoglavost ogledala se kolenima unazad. U onoj ravnici Banata, kad zapeče sunce, pa nastane suša, pa zemlja puca, a trebate nahraniti porodicu, u toj kući u tim genima se budio neki inat. Nije bilo nema i ne može.
“Neka vreme radi svoje, mi ćemo svoje”.
I svadjali su se naši Banaćani i sa vremenom i sa nebom, ljudima, sa samim sobom. I uvek bi pobedio taj čelični duh.
Zar da s ocem bude drugačije? Svašta!
2023. godina, taman oko neke nove adrese u najavi, usledio je još jedan mamin poziv:
“Zamisli molim te, zvao me tatin doktor. Zdrav je Nevena! Zamisli čuda: nose njegove nalaze negde u inostranstvo, on je primer da se ova bolest može pobediti. Ne znaju kako, nikome nije jasno, jer on je od retkih kojem je to uopšte pošlo za rukom. Da li veruješ?!”
Verujem mama, naravno da verujem.
Mogu oni meriti i vršiti analize, ali banatski inat ne mogu izmeriti.
Tata❤️